U ovom članku naša divna nastavnica engleskog jezika Zlata Simović piše o značaju njegovanja samopouzdanja budućim generacijama, dajući nam usput uvid u svoje lične metode podučavanja.
Uloga nastavnika u današnjem modernom svijetu je kompleksna i sveobuhvatna. Nastavnik je mnogo više od pukog predavača i osobe koje je tu samo da upućuje pitanja učenicima i da od njih traži spremne odgovore. Danas je za takav proces učenja dovoljan robot. Nastavnik, treba da, prije svega, bude osoba od povjerenja… Neko kome će učenici bezuslovno vjerovati i neko ko će svojim trudom i radom dati primjer lijepog ponašanja učenicima. Nastavnik je, prema tome, osoba besprijekorne reputacije koja će biti uvijek posvećena učenicima i svojim načinom života daje primjer kako treba živjeti život. Na ovom principu temelji i poznata krilatica 'djeca vide, djeca rade'.
Bloom je jedinstvena škola za koju se sa sigurnošću može reći da u njoj nastavnici obavljaju ulogu vodiča, gdje svaki učenik ponaosob ima odgovarajući individualan pristup koji u potpunosti odgovara njegovim afinitetima. Sve ovo stvara značajan preduslov za izgradnju dječijeg samopouzdanja.
Prema riječima autorki knjige 'Bolje biti vjetar nego list', Dubravke Miljković i Majde Rijavec, postoje dva različita tipa samopouzdanja: unutrašnje i vanjsko. Unutrašnje samopouzdanje (koje se još naziva i samopoštovanje) odnosi se na osjećaj i uvjerenje da smo dobro ida vrijedimo već samim tim što postojimo. Visok osjećaj samopoštovanja prepoznaje se po zadovoljstvu samim sobom i po smirenosti u odnosu na samog sebe. Ovakav čovjek voli sebe, dobro poznaje samog sebe, ima jasne ciljeve u životu i optimističan je. Vanjsko samopouzdanje se odnosi na naše sposobnosti, na ono što nam dobro ide i u čemu smo vješti, na ono što možemo postići. I jedna i druga komponenta samopouzdanja su važne.
Osjećaj samopoštovanja i samopouzdanja u velikoj mjeri utiču na školski uspjeh djeteta. Djeca koja vjeruju u sebe i svoje sposobnosti bolje uspijevaju u školi od djece koja često misle kako nešto ne mogu dobro da urade. Dobar školski uspjeh onda još više povećava samopoštovanje i samopouzdanje djeteta. Nisko samopoštovanje i samopouzdanje negativno utiču i na kreativnost. Kreativno dijete radoznalo je i spremno da iskušava nove i nepoznate stvari. Dijete bez samopouzdanja se boji takvih stvari i nema hrabrosti da se upusti u nešto novo.
Jedna od najznačajnijih uloga nastavnika je da neprestano pruža podršku učenicima, da ih neprestano bodri na putu do uspjeha. Moja dugogodišnja praksa je pokazala da pojedini učenici često znaju odgovor na postavljeno pitanje ali, zbog niskog nivoa samopouzdanja (ili su stidljivi, ili nedovoljno motivisani) nisu spremni da se upuste u davanje odgovora.
Što se tiče nastave engleskog jezika, ja osobno se redovno pridržavam metode koja se zove “desuggestopedia”, koja podrazumjieva da se nastavnik učenicima obraća tihim, prijatnim glasom i da im uvijek upućuje pozitivne komentare na račun njihovog učenja. Prema ovoj metodi nastavnik čak ne bi smio ne samo da povisi ton, nego i da ispravi učenika ukoliko je pogriješio prilikom davanja odgovora na postavljeno pitanje. Dakle, nastvanik uvijek treba da bira adekvatne načine kako da pomogne učeniku da dođe do tačnog odgovora, i da tom prilikom ne povrijedi njegova osjećanja.
Ovo je jedna od najvažnijih stavki prilikom podučavanja, jer je poznato da se djeca uvijek poistovjećuju sa onim što im je rečeno. Dakle, ako im neprestano pričamo da su lijeni i da neće postići nikakve rezultate, onda i ne možemo očekivati uspjeh. Ali, ako ih neprestano podstičemo, bodrimo, ne ukazujući pretjerano na njihove greške, nego svojim primjerom pokazujemo kako treba da rade, onda uspjeh ne može izostati.
Konačno, treba imati u vidu da djetinjstvo nije najkraći period u našem životu nego najduži. Ovaj period je prisutan u nama do smrti, a uloga nastavnika je da podstiče razvoj pozitivnih osjećanja kod djece, počev od najranije dobi pa do kraja njihovog školovanja. Jedino na taj način ćemo uspjeti od njih da stvorimo poštene, vrijedne ljude koji će voditi računa o tuđim osjećanjima i koji će postati građani svijeta, što je krajnji cilj Montesori metode.