Rusmir "Russo" Piknjač je bivši Bloom roditelj i suosnivač Malog Mozarta, muzičke škole koja je u partnerstvu sa Privatnom Montessori školom Bloom već skoro 15 godina. Sa gospodinom Piknjačem smo razgovarali o njegovim iskustvima u muzičkom obrazovanju te dugogodišnjoj saradnji između naših škola i njenom uticaju na naše učenike, uključujući i njegove dvije kćerke.
Recite nam nešto o vama.
Moje ime je Rusmir i ja sam muzičar, nastavnik, ljubitelj muzike i pedagog. Želio bih podijeliti i prenijeti znanje koje sam stekao tokom života na mlađe generacije, kao što su to učinili za mene neki moji dragi učitelji. Vidim vrijednost u tome da sam "na terenu" sa mlađom generacijom: moj zadatak je pomoći im da otkriju sebe te uživaju i otkrivaju blagodati muzike općenito. U našoj porodici svi smo muzičari. Za nas je muzika sastavni dio života, ali i poslovanja. U osnovi, to radimo cijeli život. Imamo muzičku školu u Sidneju i Sarajevu. Osim što sam nastavnik, roditelj i muzičar; također sam fokusiran na vraćanje "dividendi" svojoj zemlji otkako sam se vratio u Bosnu i Hercegovinu.
Dugo ste bili u Australiji i tamo ste pokrenuli muzičku školu. A onda ste se vratili i započeli muzičku školu ovdje. Šta vas je inspirisalo da pokrenete muzičku školu u obje države? Da li ste to oduvijek željeli raditi?
Mislim da je početak muzičke škole u Australiji bila prirodna stvar. U Australiji ne postoje javne muzičke škole. Uvijek su preduzetnici i pojedinci ti koji nude muzičko obrazovanje na početnim nivoima, dok ne dođete do profesionalnih nivoa koji uključuju srednje muzičke škole i univerzitet. Tako je organizovano njihovo muzičko obrazovanje, tako smo i mi počeli. Studenti bi dolazili kod nas. Slično je bilo i ovdje. Kada smo se vratili, osjetili smo da želimo i možemo doprinijeti zemlji kulturnim projektima i svojim iskustvom. Smatrali smo da je nedostajao taj stepen prije javnih muzičkih škola i obrazovanja. Nije postojala škola koja bi djecu učila od nule u vrlo mladoj dobi. I tu smo vidjeli priliku.
Vaša saradnja sa Bloomom započela je na samom početku i Malog Mocarta i Blooma. Kako je došlo do saradnje?
Bloom je bio u središtu naše odluke da se iz Australije vratimo u Bosnu. Moja supruga i ja smo neko vrijeme razmišljali da smo nostalgični za Evropom. Nedostajao nam je kulturni aspekt Evrope: bliskost između zemalja i kultura koja se osjeća u svuda na kontinentu.
Kada smo vidjeli da se Bloom otvara u Sarajevu i da se direktorica Maëlys seli iz Francuske sa svojom djecom, pomislili smo da možemo učiniti isto, i da bi imali pravu školu za našu djecu.
Uvijek smo bili zabrinuti da će naša djeca propustiti prilike ako se vratimo u Bosnu. Ali sa Bloomom smo vidjeli naizgled bolju priliku od bilo čega što bi nam Australija mogla ponuditi. Tako su se naša djeca pridružila Bloomu kao studenti, prvo Alana, a potom i Ella. U nekom momentu je osnivačica i izvršna direktorica Blooma Maëlys vidjela priliku u našem iskustvu i ljubazno nas je pitala možemo li podučavati svu djecu u Bloomu.
Tako smo započeli cijeli program izvođačkih (performance) umjetnosti. Imamo zaista plodnu saradnju i odnos sa Bloomom jer djelimo istu filozofiju.
Naime, i filozofija Malog Mozarta je da dijete uvijek stavljamo u središte: prilagođavamo nastavu i program posebno svakom djetetu u koordinaciji sa roditeljima. Omogućavamo djeci da se u potpunosti razvijaju i uvijek se trudimo da sa svakim djetetom pronađemo tačku kroz koju možemo razmijeniti ideje, savjetovati ih i inspirisati ih da krenu na vlastiti životni put otkrivanja radosti muzike.
Zašto je učenje važno za vas? Šta ste naučili od svojih učenika?
Na svakom času koje imam sa svojim učenicima naučim nešto. Za mene je veoma važno da pokušam da izvučem najbolje iz svakog djeteta i da budem u prisustvu zaista neiskvarenih osoba poput male dece. To me osvježava i pomože mi da održavam kontakt sa mojom profesijom. Pomaže mi takdojer da ne ostarim i da idem u korak sa vremenom.
Zaista ih je lijepo vidjeti kako rastu. Vidim uticaj koji je muzika imala na moje kćerke, ali i na mnoge druge kod kojih je igrala sastavnu ulogu u njihovom obrazovanju. Čak i ako na kraju ne postanu profesionalni muzičari, to nastavlja da obogaćuje njihov svijet i podržava ih u drugim profesijama.
Koje su koristi od toga da djeca uče muziku bez obzira na to čime će se baviti u životu?
To je dobro pitanje. Prije svega, uvijek stavljam veliki naglasak na činjenicu da muzika nije privilegija namijenjena maloj grupi profesionalaca. Nažalost, naš sistem ovdje u Bosni i Hercegovini je dizajniran kao piramidalni sistem koji se fokusira na vrlo talentovane i vrlo tvrdoglave pojedince koji mogu izdržati visok pritisak da postanu profesionalni muzičari. (Naš sistem) ne brine o ostalima koji nisu u stanju da uspiju na ovom putu.
Ali muzika je univerzalni jezik, to su vibracije i energija. I dostupna je svima besplatno. To je najlakši način komunikacije i upuštanja u bilo kakvu promišljenu ili plodnu saradnju i razgovor. Mislim da bi trebalo biti od suštinskog značaja da svi budu izloženi muzici i umjetnosti u ranom uzrastu. Posebno sada kada je upotreba AI sve češća.
Svi eksperti kažu da je jedina razlika između ljudi i mašina u tome što smo u stanju procijeniti stvari i razmišljati na nov i drugačiji način kroz izlaganje umjetnosti i muzici, te kroz intuiciju, zamišljanje i stvaranje stvari. Muzika to čini, potpuno nas mijenja i pomaže nam da stvorimo mali unutrašnji prostor koji je odvojen od vanjskog svijeta. Svirati muzičke instrumente, ili pjevati, ili biti u bendu i zajedno stvarati muziku - sve ovo nas obučav da otkrijemo sebe, da budemo u stanju da vidimo svijet i razmišljamo drugačije o svim aspektima života.
Spomenuli ste da su dvije vaše kćeri pohađale Bloom, ali i Mali Mozart. Kao otac vidjeli ste ih kako rastu i kako prolaze kroz ova iskustva. Kako je prisustvo u oba ova okruženja uticalo na njihov osobni rast i razvoj?
Upotrijebiću analogiju sa muzikom. Mislim da smo svi blagoslovljeni Bloomom, jer se nalazimo u širem obrazovnom okruženju koje je čvrsto povezano sa veoma homofonskim stilom predavanja u kojem imamo nastavnika ili glavnu melodiju i učenike kao pratnju - uporediću to sa muzikom. Nema mnogo kontrapunkta ili polifonog stila podučavanja.
U Bloomu, melodije su u interakciji jedna s drugom i preklapaju se, i na taj način proizvode podjednako važnu muziku ili jednako važne pojedinačne puteve.
Bloom je oblikovao našu djecu da budu slobodni građani svijeta: osobe otvorenog uma sa jakim osjećajem identiteta i sposobnošću da donose ispravne odluke i budu svoji u svim situacijama. Svjedočio sam njihovom "cvjetanju".
Kombinacija Bloomovog obrazovanja i muzike im je omogućila da imaju unutrašnji prostor koji mogu slobodno da razvijaju i osnažila ih da preuzmu odgovornost za svoje postupke u ranoj dobi, preduzmu odlučne korake ka odraslom životu sa pozitivnim pogledom na bufućnost.