Od kada postoji Bloom škola, postoji i Bloom školska mačka.
Bloom školske mačke su borci. Većina je nekim čudom izbjegla nesretan kraj i živi da slobodno šeta Bloomovim susjedstvom i šumama sa svojom rajom.
Ovim mačkama nije dozvoljeno da uđu u Bloomove prostorije tokom školskog dana, ali nikada ne propuštaju priliku da gledaju učenike kako se igraju napolju i dobiju malo pažnje. Oni pripadaju Bloom porodici i tokom godina su uveliko doprinijeli stvaranju Bloom legende.
Jedna takva mačka, koju su djeca zvala Brko, pronađena je jednog dana mrtva u šumi, nakon relativno kratkog života. Djeca su bila obuzeta tugom. Neki su briznuli u plač, drugi su se grlili glasno tugujući. Drugi su najavljivali da će mačka morati biti sahranjena upravo ovdje, upravo sada, u ovoj šumi koju je toliko voljela, i da treba dijeliti molitve.
Onda je glasić rekao: „Kako možemo sve to? Ne znamo koja je bila Brkina religija…”
Uslijedila je diskusija: „Egipćani su obožavali mačke. Imali su žestoku mačku boginju ratnicu! Brko je vjerovatno bio te religije!
– Ne! Brko je odavde! Sa ove zemlje. Mora biti muslimanska, pravoslavna ili katolička.
– Ne! Brko pripada životinjskom carstvu. Oni nemaju religije. Oni vole prirodu!
– Ne! Zašto ne bismo pročitali prelijepu pjesmu u čast njenog života? I nastavilo se.”
Na kraju su se djeca složila da nikada neće znati mnogo o ličnim uvjerenjima Brke, te da to nije baš važno. Najvažnije je bilo kako se osjećaju prema Brki i kako su htjeli da se pozdrave sa svojim prijateljem mačkom.
Na kraju, svako dijete je doprinijelo pogrebnoj ceremoniji na vrlo ličan način. Neki su izabrali da recituju pjesmu, neki da izgovore molitvu, neki su izabrali da koriste svoje riječi, a neki su radije šutili. Bio je to prelijep i jedinstven trenutak. Brko se sigurno osjećao veoma voljenim. I vjerujemo da je svako dijete u potpunosti završilo proces koji može biti prilično šokantan ako nije podržan na odgovarajući način.
Djeca ovog uzrasta (9-12) obično razumiju da je smrt konačna. Također su svjesni kako odrasli reaguju na smrt. Međutim, iskustvo smrti u njihovom životu može stvoriti zabrinutost za njihovu sigurnost i sigurnost onih koje vole. Može izazvati snažne emocionalne reakcije, kao što su strah, ljutnja, krivica. I ponekad mogu postati pretjerano zaokupljeni onim što se dogodilo kao rezultat toga. U Bloomu vjerujemo da svako iskustvo nudi priliku za rast i dalje širenje u nečiji potencijal. Iz tog razloga, rana smrt Brke postala je divna prilika za nastavnike da istraže temu smrti s djecom, pomažući im da transformišu ono što je moglo biti traumatično u duboko zajedničko iskustvo koje je postalo formativno i osnažujuće.
Kako su to uradili?
Djeca su dobila iskrene i otvorene informacije o smrti te im je dat prostor i vrijeme da razgovaraju o svojim osjećajima sa odraslima kojima vjeruju i ohrabreni su da budu svoji u ovom procesu.
Pratimo dijete na njegovom jedinstvenom putovanju i temeljimo njegovo učenje u stvarnom životu. Kao što Montessori tako lijepo kaže: „Obrazovanje ne može biti efikasno osim ako ne pomaže djetetu da se otvori životu.
Brko i dalje žive u Bloomu. Njegov život i smrt se i dalje slavi, a njegov grob redovno posjećuju učenici i gosti!