Tamo gdje rastu moja djeca, rastem i ja

Kada sam prije šest godina prvi put zakoračila u Bloom kao školska administratorica, odmah se me dojmila mirna energija učionica i nevjerovatna samostalnost učenika. Tokom godina imala sam privilegiju promatrati djecu od treće do četrnaeste godine, i svaki dan je donio nešto vrijedno divljenja.

Gledati kako djeca bez ustručavanja prilaze učiteljima, s iskrenom radoznalošću, bilo je istinski inspirativno. Vidjeti kako pomažu jedni drugima, slobodno istražuju i ohrabruju svoje prijatelje, ispunjavalo me divljenjem. Jedan trenutak koji nikada neću zaboraviti bio je kada su djeca iz P1 s punim samopouzdanjem recitirala poeziju pred cijelom Bloom zajednicom. Stajali su uspravno, govorili sa uvjerenjem, bez trunke sumnje. Tada sam znala: želim da i moja djeca rastu u ovakvom okruženju.

Montessori principi, poput postavljanja djeteta u centar, učionice s djecom različitih uzrasta, i materijali koji podržavaju samostalno učenje, za mene su imali smisla već na profesionalnom nivou. Ali kada sam vidjela kako moja djeca napreduju uz ovaj pristup, to je postalo duboko lično. Gledati ih kako razvijaju samopouzdanje, empatiju i prirodnu radoznalost prema svijetu, učinilo je da moje srce raste od ponosa.

Moja uloga u Bloomu je višeslojna. Iako mi je zvanična titula školska administratorica, moj posao obuhvata mnogo područja školskog života. Vodim naš prehrambeni program, što znači da sam svakodnevno u kontaktu s djecom: učim od njih, razgovaram o tome šta vole i ne vole i učestujem u razvijanju njihovih programa prehrane. Također sam jedna od prvih osoba koje nove porodice upoznaju. Podržavam njihov put od prvog emaila ili telefonskog poziva, preko obilaska škole i prijema, do toga da se osjećaju kao kod kuće kada nam se pridruže. Na neki način, ja sam i lice dobrodošlice i čuvar vrijednosti: brinem se da oni koje primamo u našu zajednicu dijele naše vrijednosti i viziju.

Mnogo vremena provodim u Dječijoj kući (predškolskom), upoznajući najmlađe članove naše zajednice i njihove porodice. To je prostor pun života, gdje svakodnevno svjedočim kako ove rane godine postavljaju najjače temelje za sve što slijedi. Biti prisutna u učionici ne samo kao administratorica, već kao neko ko je aktivno uključen u svakodnevni ritam škole me uzemljuje. Podsjeća me zašto sam odabrala ovaj posao svim svojim srcem.

Biti i roditelj i član tima daje mi jedinstvenu perspektivu. Razumijem pitanja koja roditelji imaju jer sam ih i sama postavljala. Znam kakav je osjećaj uzbuđenja pomiješan s nervozom kada prvi put ostavljate svoje dijete, pitajući se kako će se snaći u prostoru koji poštuje njihovu samostalnost. A osjetila sam i radost kada dodjem po njih, dok mi ushićeno pričaju šta su sve tog dana otkrili.

Također je duboko dirljivo sjediti na roditeljskom sastanku i slušati nekoga kako govori o vašem djetetu jasno i sa puno razumijevanja, ne samo kroz prizmu akademskih sposobnosti, nego kao o osobi u razvoju. Neke dane znam da moja djeca dolaze u školu sa velikim emocijama. I tada im ne treba samo vođenje, već i nježna riječ, topao osmijeh, neko ko će ih saslušati. Vidim kako ih naši učitelji dočekuju upravo s tim. Duboko ih poštujem i cijenim, ne samo kao kolege, već kao ljude koji brinu o mojoj djeci kada ja nisam tu. Znam da su moja djeca, ne samo sigurna, nego i istinski viđena, cijenjena i voljena.

Rad u Bloomu nije samo posao-on je moj poziv. Ova škola je mjesto gdje puno dajem, ali jednako toliko i dobijam zauzvrat. Vidim sebe kao dio većeg ekosistema brige, povjerenja i rasta-mjesta gdje djeca, roditelji i edukatori zajedno kroče istim putem.

I baš kao moja djeca, i ja nastavljam rasti.