top of page

O kompaniji Collaborative Montessori: intervju sa Michelom Castellarin

Updated: Jul 17, 2023


Michela Castellarin je Montessori ekspertica koji radi u međunarodnoj Montessori zajednici kao predavačica, akademska tutorica i službenica za akreditaciju više od 20 godina. Zajedno sa nekoliko dugogodišnjih kolega, suosnivač je Collaborative Montessori, kompanije koja pruža usluge savjetovanja, akreditacije i obuke za Montessori obrazovne centre širom svijeta. Gospođa Castellarin je nedavno posjetila Bloom kako bi procijenila Dječiju kuću (predškolsko) i niže razrede osnovne škole za potrebe akreditacije.

Bila je ljubazna da prihvati naš prijedlog za intervju i na tome joj se zahvaljujemo.


Michaela, za početak nam recite nešto o sebi.

Ja sam prije svega mama, iako su moje djevojčice sada odrasle. Nedavno sam ponovo postala i učiteljica za djecu u jaslicama i u prvom razredu (6 godina), što je divan povratak mojim korijenima. Trener sam učitelja i nastavnika već oko 20 godina. Nedavno sam udružila snage sa nekim svojim kolegama koji su također u Montessori obrazovnom svijetu mnogo, mnogo godina, i osnovali smo novu kompaniju pod nazivom Collaborative Montessori. Iako smo u različitim dijelovima svijeta, sastajemo se jednom sedmično i razgovaramo o putu naprijed i tome kako možemo služiti Montessori zajednici najbolje što možemo.


Možete li mi reći nešto više o Collaborative Montessori? Zašto ste odabrali to ime?

Smatrali smo da su svi koji su u Montessori svijetu istinski tu iz istog razloga, a to je da se borimo za bolji obrazovni sistem za djecu, tako da će svako dijete širom svijeta imati priliku da bude dio Montessori obrazovanja. Stoga konkurencija ne bi trebalo da bude dio našeg djelovanja. Štaviše, konkurenciju trebamo zamijeniti saradnjom. U Collaborative Montessori radimo mađusobnom partnerstvu - sa školama, sa širom Montesori zajednicom i sa različitim centrima za obuku - tako da postoji osjećaj jedinstva, a ne razdvojenosti. I nadam se da kroz sve usluge koje pružamo – bilo da je riječ o akreditaciji, obuci nastavnika ili školama za podršku – ljudi mogu osjetiti da želimo da svi sudionici koji imaju pravo glasa u životu djeteta međusobno sarađuju.


Šta vas je uopšte privuklo Montesori filozofiji?

U Montessori sam ušla zahvaljujući moje dvije djevojčice, jer su one u to vrijeme bile u vrtiću koji se pretvorio u Montessori okruženje. Iako sam Italijanka, kao i Marija Montesori, nikada nisam čula za nju niti za njen pristup, pa sam morala da se obučim da bih stekla Montesori kvalifikaciju. Još uvijek se sjećam trenutka kada sam prvi put sjedila u tom trening centru i slušala o filozofiji te o tome kako je ova metoda podučavanja koristila djeci. I znala sam, u srcu i duši više nego u mislima, da je to sistem koji će brinuti o svakom djetetu. Razlog zašto je to toliko odjeknulo u meni je taj što sam i sama bila izgubljeno dijete u italijanskom obrazovnom sistemu, gdje je moje mišljenje da li sam bila sretna ili ne, bilo nebitno...sve dok sam mogla čitati, pisati ili raditi matematiku, sve je bilo u redu.


Svako pojedinačno Montessori okruženje je veoma različito zbog zemlje u kojoj se nalazi, ljudi koji čine njenu zajednicu. Šta je za vas posebno u našoj školi? Šta se ističe kao jedinstveno ili nešto što još niste vidjeli?

Nekako - iako sam većinu svog vremena provela u školi - upoznavanje osnivačice Blooma, Maëlys de Rudder, je cijelo iskustvo učinilo jako posebnim. Moram reći da je izuzetno poštujem i zadivljena sam svim što ona jeste i šta još želi da postigne. Zadivljena sam njenom otpornošću, svim borbama kroz koje je morala proći da bi ostvarila svoju viziju boljeg obrazovnog sistema za vlastitu djecu, a potom i za širu zajednicu. Mislim da je to za mene, u dva dana koliko sam bila ovdje, ono što je moje putovanje kao akreditorice učinilo vrlo, vrlo posebnim.


Kada akreditujete školu, šta gledate?

Gledam odnos između nastavnika i djece, te odnos između samih nastavnika. Mislim da je samo dijete koje je emocionalno stabilno, dijete koje se osjeća sigurno i srećno, spremno za učenje. Dakle, ako postoji osjećaj sigurnosti, osjećaj udobnosti, i gestovi koji mi pokazuju da postoji odnos ljubavi između nastavnika i djece, onda znam da je to dobra škola. Zato prvo gledam to. I onda pogledam Montessori materijale i da li ih djeca maksimalno koriste u svom akademskom i kreativnom potencijalu. Tražim sitne stvari jer nam često govore toliko toga. I hocu da cujem glas djeteta...cekam da mi nesto kazu...i uvijek to urade!


Oni to uvijek rade? Sarađujete sa njima?

Čekam da mi dođu, i nekako uvijek dođu. Ne svi, naravno… Ali djeca iz P1 (1-3 razred) danas su došla i ispričala mi svoje priče. Bili su znatiželjni ko sam, odakle dolazim i šta radim u njihovom prostoru. Tako sam saznala šta im se sviđa u školi...


Hvala vam puno.

Hvala vama.

13 views0 comments

Comments


bottom of page