Kada razmišljati o promjeni škole: iz perspektive školskog psihologa

Promjena. Sama riječ često izaziva nemir te osjećaje nesigurnosti, straha, sumnje. Promjena znači napustiti poznato i zakoračiti u novo, nepoznato. A ipak, upravo to novo može donijeti ono što svi tražimo za svoje dijete: sigurnost, stabilnost, osjećaj pripadnosti i prostora za razvoj.

Kada promjena uključuje odluku o prelazak djeteta u drugu školu, osjećaj odgovornosti je još dublji. Roditelji se tada suočavaju sa pitanjima koja pojačavaju anksioznost:

“Šta ako pogriješimo?”

“Hoće li moje dijete moći da se prilagodi?”

“Možda treba još malo da sačekamo, da se situacija ipak promijeni...”

Ove dileme su prirodne. I ne postoji univerzalni odgovor. No, ono što uvijek vrijedi imati na umu jeste krajnji cilj: dugoročna dobrobit djeteta, emocionalna stabilnost i zdrav razvoj  u okruženju koje ga vidi, razumije i podržava.

U nastavku su ključne smjernice koje mogu pomoći roditeljima koji razmišljaju o promjeni škole. One ne nude gotove odgovore, ali otvaraju prostor za refleksiju i donošenje promišljene odluke onda kada ona postaje neophodna.

1. Zašto uopšte razmišljamo o promjeni?

Pitanje koje vrijedi postaviti već na samom početku.

• Da li promjena dolazi iz potrebe djeteta, ili više kao roditeljski impuls? Ako dijete školu doživljava kroz strah, tugu ili zabrinutost  i to jasno izražava riječima ili ponašanjem,  taj signal nije za ignorisanje. Djeca možda ne znaju imenovati emocije, ali ih pokazuju kroz promjene u ponašanju, fizičke simptome ili povlačenje. Uvažavanje djetetovih emocija ne znači odricanje od roditeljskog autoriteta,  naprotiv, to znači istinski slušati.

  
  

• Da li je problem privremen ili trajan? Jedna neprijatna situacija, čak i ako je bolna,  ne mora biti razlog za radikalan potez. Učenje otpornosti podrazumijeva i ostajanje u okruženjima koja nisu uvijek savršena. No, kada se nižu problemi bez rješenja, bez razumijevanja i bez podrške  tada je promjena više nego opravdana.

  
  

• Da li je u pitanju nezadovoljstvo nivoom znanja, ili pak brojčanom vrijednošću ocjene? Veoma osjetljivo, ali važno pitanje. Ukoliko i pored napora, truda i evidentnog znanja i sposobnosti koje dijete pokazuje, uspjeh i dalje izostaje, dobro je razmisliti o promjeni okruženja. Bitno je napomenuti da promjena škole ne garantuje bolje ocjene. Međutim, drugačiji pristupi učenju, veće razumijevanje individualnih potreba, fleksibliniji program i podržavajuće okruženje mogu napraviti razliku u djetetovom razvoju i doživljavanju školovanja. Ukoliko su, ipak, isključivo ocjene motiv za promjenu, bez sagledavanja šire slike i bez realne procjene potreba i potencijala djeteta, tada takva promjena najvjerovatnije neće donijeti željeni rezultat.

  
  

• Da li škola prepoznaje individualnost vašeg djeteta? Djeca se razlikuju. Neka traže izazove, neka sigurnost. Neka uče brzo i samostalno, neka trebaju više vremena i podršku. Prava škola nije “najbolja škola”, nego ona koja osjeti potrebe vašeg djeteta i zna odgovarati na njih. Ako osjetite da vašem djetetu ta vrsta razumijevanja nedostaje  možda je vrijeme da potražite novo rješenje.

  
  

• Da li se promjena škole javlja zbog promjena u porodici? Selidbe, razvodi, gubitci... Život ponekad nameće okolnosti koje ne biramo. U takvim trenucima škola može postati nova konstanta, prostor stabilnosti i osjećaja pripadanja, ako je pažljivo odabrana.

  
  

2. Kada je pravo vrijeme za promjenu škole?

Nije svaka razvojna faza jednako pogodna za velike promjene. Evo nekoliko orijentira:

• Niži razredi osnovne škole (1–2): Polazak u školu je sam po sebi velika promjena. Učitelj/ica u ovom periodu ima ključnu ulogu, ne samo kao prenosilac znanja, već i kao emocionalni oslonac. Ako je promjena potrebna, najbolje je da se dogodi nakon što se uspostavi osnovno školsko iskustvo  najčešće između drugog i trećeg razreda

  
  

• Tranzicija u predmetnu nastavu (4–6. razred):Ovo je period kada djeca upoznaju više nastavnika, novi sistem i veće zahtjeve. Neka djeca procvjetaju u ovom izazovu, dok drugima treba više podrške. Ako se promjena škole poklapa s ovom fazom, ona može poslužiti kao prirodan “restart”, ali samo ako dijete pokazuje spremnost.

  
  

• Viši razredi (7–8. razred):Ovdje se promjene doživljavaju intenzivnije,  ne samo zbog škole, već i zbog unutrašnjih turbulencija koje adolescencija donosi. Nova sredina u ovom uzrastu može biti izvor stresa i nesigurnosti, naročito ako dijete ima već formirane prijateljske krugove. Ako je promjena ipak nužna, preporučuje se da se desi što ranije unutar ove faze, kako bi dijete imalo vremena za adaptaciju.

  
  

Bez obzira na sve razvojne okvire, postoji jedno pravilo koje nadilazi teoriju:

Ako je sadašnje okruženje štetno za dijete: emocionalno, socijalno ili akademski, tada je pravi trenutak za promjenu upravo sada.

„Pogledaj oko sebe. Sve se mijenja. Sve na ovoj zemlji neprestano evoluira, usavršava se, prilagođava… Pa zašto se onda plašimo promjene?“

– S. Maraboli