U ovom nastavku serije „Upoznajte osoblje“ razgovaramo sa Nađom Filipović, koordinatoricom programa specijalnog obrazovanja u Bloomu. Gospođa Filipović radi u Bloomu više od 15 godina i tokom tih godina je stekla neprocjenjivo iskustvo u radu sa djecom svih uzrasta. U ovom intervjuu on govori o svom radu sa djecom, posebno onom sa poteškoćama u razvoju.
Reci nam nešto o sebi.
Ja sam Nađa Filipović, i ono što je moja velika želja je rad sa djecom koja imaju izazove u svom razvoju. Moja lična iskustva u životu, i pozitivne i negativne, me motivišu da što više istražujem i pronalazim načine kako prići takvoj djeci i na koji način ih ohrabriti za dalje. Privatno sam neko ko jako voli prirodu i druženja, i neko ko voli da svoje slobodno vrijeme iskoristi na neki kreativan način. Mogu reći za sebe da sam vrlo uporna osoba - kad imam neki cilj idem prema tome.
Kada si počela raditi u Bloomu?
Ja sam u Bloom-u od samog osnivanja ustanove, znači od samog početka. Kroz mojih 15 godina, ovdje sam prošla kroz sve nivoe edukacije: od preškolskog, nižeg osnovnog, višeg osnovnog pa sve do srednjoškolskog uzrasta. Bilo je jako izazovno i zanimljivo pratiti sve naše učenike od njihovih najranijih godina pa do nekog odrastanja i izlaska iz ove škole. Na taj način sam bila u mogučnosti pratiti njihov fizički, psihički, socialni i emocionalni razvoj tokom cijelog vremena njihovog odrastanja.
Šta si naučila iz ovog iskustva?
Ono što ja smatram jeste da mi odrasle osobe moramo napraviti taj "step away" od onoga kako smo mi odrastali i poređenja sa današnjim generacijama. Današnje generacije su definitivno drugačije nego što smo mi bili. Jako je važno pratiti taj njihov tempo i njihove interese te ići u pravcu ostvarivanja postavljenih ciljeva.
Možeš li mi reći nešto više o radu sa djecom koja imaju izazove u razvoju? Zašto je to nešto što te zanima?
Ono što je mene privuklo svemu tome je ta neka iskrena otvorenost i emocija koja dolazi od djece generalno, ali posebno od djece sa poteškoćama u razvoju. Prepoznala sam u sebi sposobnost da uspostavim dobru komunikaciju i stvorim dobre veze sa djecom, koje onda djeluju kao jaka baza za podršku njihovom razvoju na svim nivoima. Takođe sam veoma uporna i svim srcem vjerujem u njih.
Poenta ovog rada jeste da se prepozna njihova iskrena emocija, da im pomognemo da budu u kontaktu s ovim emocijama i nauče kako ih doživjeti na zdrav način. Na taj način im pomažemo da na pravom putu ispolje svoj puni potencijal. Nažalost, mnoga djeca koja se bore na ovaj ili onaj način nastavljaju biti ignorisana, zanemarena, pogrešno shvaćena ili dobijaju pogrešnu dijagnozu. Ustvari, samim tim ponašanjem i odnosnom prema njima može doći do blokiranja i neiskazivanja potencijala i želje za pripadnošću u svojoj okolini.
U Bloomu vjerujemo da svako dijete ima posebne potrebe. Šta to znači?
Svi se ponekad borimo. Djeca nisu izuzetak. Borba je zapravo dio njihovog razvoja. Poteškoće s kojima se mogu susresti će doprinijeti stvaranju njihovih karaktera. Razmišljanje o ovom aspektu je za nas u Bloomu jako važno. Inkluzija je rasprostranjena tema posvuda, što znači da razumijemo da je svim učenicima u nekom trenutku potrebna pomoć i razumijevanje. To znači da smo u mogućnosti da stvorimo okruženje u kojem se mogu podržati individualne potrebe i odgovoriti na izazove. Neka djeca se bore više od druge. Moramo naučiti odrasle i učenike da pripadamo istoj zajednici, da moramo biti otvoreni za komunikaciju, razumijevanje, prijateljsko raspoloženje i podršku prema drugima koji "na prvu" možda mogu djelovati vrlo drugačiji od nas. Ovakva ponašanja bi trebala biti normalna, što je istina kada se radi o djeci koja doživljavaju različita i inkluzivna okruženja. Moja odgovornost je njegovati veze među njima pomažući im da se razumiju i uspostave dobru komunikaciju.
Smatraš li da su djeca voljna na taj korak?
Što se tiče same međusobne saradnje, druženja i bivanja u istim prostorijama sa djecom sa posebnim potrebama, ono što sam ja uočila jeste da djeca prihvataju sve vrste ljudi. To je zato što u našem okruženju znamo kako otvoreno i zdravo razgovarati o potrebama svih.
Šta su tebe naučili tvoji učenici?
Moji učenici su mene naučili da se neke stvari u životu mogu riješiti na dosta jednostaviji način. Mi odrasli uvijek iskomplikujemo vrlo jednostavne stvari.
Sada kada više nećeš biti vezana za određenu učionicu, ko će biti tvoji saradnici?
To je timski rad na nivou cijele škole. Svi zaposleni moraju biti uključeni kako bi stvari nesmetano tekle, zbog čega je veoma važno da svaki pojedinac shvati da je dio većeg procesa. Bez svjesnog učešća svih ne možemo postići željene ciljeve.
Kako ćeš pristupiti svom poslu na početku školske godine?
Počeću tako što ću detaljno posmatrati svoje učenike kako bih vidjela šta je svakom djetetu potrebno i razumijela njegove potencijale i sposobnosti. I onda postavljam ciljeve za svakog od njih radeći sa različitim nastavnim timovima. Usputno redovno ocjenjivanje njihovog napretka omogućava mi da prilagodim ciljeve i njihov program.
Možemo li zaključiti da je za svakoga zdravo biti okružen ljudima drugačijim od njih.
Itekako. Ali mislim da bi se fokus možda trebao pomjeriti sa različitosti na pojedinca sa specifičnom ličnošću, sposobnostima i potrebama. A naša uloga kao edukatora je da osiguramo da pojedinci nađu svoje mjesto, da budu poštovani, da poštuju druge i da prošire svoj potencijal.
Po čemu se Bloom razlikuje od drugih škola?
Po svemu. Znači, sam način rada, metodologija, način razmišljanja, pristup - kako učenicima tako i našim roditeljima, sam odnos među nastavnicima. Ogromna je razlika između Bloom-a i ostalih škola. Nama je bitan taj holistički pristup, posmatranje osobe u cijelini. Mora se gledati da je kognitivna, psihološka, socialna i emocionalna strana zadovoljena. Sve te segmente, kad zaokružimo, možemo reći da je jedno dijete takvo kakvim ga opisujemo.
Comentários