Jasminka Požek-Božuta je u toku svog rada u Bloomu preuzimala različite uloge u Bloomu. Od učestvovanja u kreiranju predstava u programu Performance Arts ili Scenske umjetnosti, nastave francuskog i bosanskog jezika i književnosti u nižoj osnovnoj školi, Jasminka svoju strast za jezicima i kreativnim samoizražavanjem svakodnevno prenosi na naše učenike.
Jasminka, prvo nam reci nam nešto o sebi.
Zovem se Jasminka Požek-Božuta, po profesiji sam profesorica francuskog jezika i književnosti i glumica lutkarica.
Kada i kako si počela raditi u Bloomu?
U Bloom sam prvi put ušla davno kao glumica s lutkarskom predstavom "Hranjiva priča". Škola je tada bila na Kovačićima. Nedugo nakon toga bila sam pozvana da budem član Bloom tima "Performing Art" u tada novoj, sadašnjoj školi. Bio je to jedan predivan i veoma uspješan projekat...
Da li si radila u nekom drugom obrazovnom okruženju prije Bloom-a? Kako si zapravo postala dio sistema obrazovanja?
Nikad prije nisam radila u klasičnom obrazovnom okruženju, ali sam stalno bila u interakciji s djecom. Bavila sam se isključivo lutkarstvom i predstavama. Bila sam upoznata i sa dramskim radom Studija lutkarstva Sarajevo čiji sam bila član.
Dodala bih da sam dijete prosvjetnih radnika. Obje bake i oba djeda su radili u prosvjeti. Jedna baka mi je bila profesorica ruskog jezika i književnosti u Prvoj gimnaziji, a druga profesorica biologije u osnovnoj školi i imala je u to vrijeme prvu baštu u Sarajevu, gdje je učenike učila poljoprivrednim radovima. Mnogo su joj bili zahvalni za vrijeme rata, nekima je to spasilo život.
Ja lično nikad nisam sebe vidjela u prosvjeti premda sam uvijek voljela djecu, iz razloga što mi se nije sviđao tradicionalni pristup odgoju i obrazovanju. Način rada u Bloom-u je poprilično promijenio moje mišljenje. Prvi put sam poželjela biti dio razreda kakve imamo ovdje. Danas veoma često obrazovne ustanove zaboravljaju na tu veoma važnu odgojnu ulogu. One su često samo koncentrisane na akademsko obrazovanje a odgojni dio je zapostavljen, zanemaren i potisnut.
Kako bi definisala svoju svrhu u Bloomu?
Pokušavam djeci približiti francuski jezik kao i ljubav prema jezicima i književnosti uopšte. Pored francuskog jezika poseban akcent stavljam na BHS jezik i književnost.
Imaš veliku strast prema lutkarstvu - da li to ugrađuješ u svoju nastavnu praksu?
Trudim se, mada, da budem iskrena mogla bih i više. Djeca veoma dobro reaguju na lutke i u nekoliko prilika sam primjetila da one mnogo mogu pomoći u radu samog razreda.
Spomenula si da si počela raditi u Bloomu kao dio programa "Performing Arts" (Scenske umjetnosti) koji smo imali u to vrijeme. Možeš li nam reći nešto o tom iskustvu?
To je bilo prelijepo iskustvo u kome sam mnogo i ja naučila. U to vrijeme sam bila prekritična, nisam bila svjesna trenutka, sad kad se osvrnem na to vrijeme, vidim koliko je to bio uspješan rad u umjetničkom stvaralaštvu s jedne strane i kakve smo rezultate i dobrobiti imali po dječije psihofizičko zdravlje s druge. Mislim da bi svaka škola trebala imati svoj tim dramskih stručnjaka jer je teatar veoma “ljekovit” za djecu .
Naime, poznate su mnoge dobrobiti dramske umjetnosti u obrazovanju i odgoju djece. Djeca se otvaraju na sceni, stiču razne vještine, jačaju samopouzdanje, uče se pravilnom govoru, komunikacijskim vještinama, improvizaciji, pronalaženju rješenja za mnoge situacije, timskom radu...
Čemu se nadaš da ćeš naučiti svoje učenike?
Da budu prije svega sretni, zadovoljni onim što imaju. Da im potaknem radoznalost, ljubav prema obrazovanju, znanju i životu uopšte.
Šta su tebe učenici naučili?
Da se ne prestajem radovati životu i malim stvarima.
Imaš li omiljeni trenutak iz ove školske godine?
Mnogo omiljenih trenutaka imamo, teško je izdvojiti jedan. Najljepši momenti često budu napolju kad zamijenimo učionicu nekim mjestima na svježem zraku.
Commenti