top of page

Kako razgovarati s djecom o ratu - Savjeti školskog psihologinja


učiteljica koja sjedi sa svojim učenicima na zemlji
Nina Bulajić, Bloomova psihologinja i direktorica sa svojim učenicima

Ukoliko se osvrnemo na proteklih pet godina, čovječanstvo se suočava sa nizom globalnih problema koji značajno utiču na kvalitet života i mentalno zdravlje djece i odraslih. Pandemija, inflacija, porast zločina i nasilja, konflikti, ratovi... Živimo, nažalost, u veoma nesigurnom i nestabilnom vremenu u kojem je izazovno naći tračak lijepog, nešto što pokreće i olakšava život. Svako od nas se okreće onome što mu daje snagu i podsticaj za naprijed: porodica, prijatelji, hobiji, vrijeme za sebe, putovanja, priroda...


I pored tog „malog, sigurnog svijeta“, nemoguće je ostati imun na ratne strahote i užase koji se dešavaju u svijetu. Društvene mreže, mediji, novine i portali svakodnevno izvještavaju o brutalnostima i zločinima koje prevazilaze ljudsko i ljudskost. Gomila pravih, ali i lažnih vijesti se javljaju kao trigeri (okidači), koji, uz stvakodnevne životne stresore, kreiraju osjećaj, straha, nesigurnosti, anksioznosti, te pobuđuju potisnute, ali i stvaraju nove traume.


Ukoliko smo i sami doživjeli strahote rata, potreba da zaštitimo svoju djecu, pa čak i u potpunosti isključimo iz ovih tema, je još snažnija, jer se i sami borimo sa svojim potisnutim demonima. Ukoliko je to slučaj i sa Vama kao roditeljima, i to je sasvim u redu. Kako biste mogli voditi razgovore sa svojom djecom o temi rata, morate prvo Vi biti spremni, i kognitivno i emotivno, za razgovor tog tipa. Ljudi ste od krvi i mesa, sa svojim strahovima i brigama i sasvim je u redu ne osjećati se osnaženo ili spremno za neki razgovor sa svojim djetetom. Nije lako biti roditelj i balansirati sve uloge i očekivanja koja se stavljaju pred Vas. Ali je zasigurno jedna od najvažnijih uloga – uloga koja nema cijenu. Dajte sebi dovoljno vremena i prostora.


Ipak, imajte na umu da, i pored najbolje namjere i kontrole, ne možete zaštititi djecu od svega. Oni su u interakciji sa svojim vršnjacima, mediji i društvene mreže su im dostupne i mnoštvo informacija dolazi do njih. Stoga je naša dužnost da im omogućimo tačne, istinite i informacije prilagođene njihovoj starosnoj dobi.


Ukoliko se odlučite voditi ovaj razgovor sa Vašom djecom, donosim Vam par savjeta koji mogu biti korisni:


  1. Ovo su vrlo delikatne teme, zahtijevaju dosta vremena i psihičke spremnosti za razgovore poput ovih. Nemojte žuriti sa razgovorom ako niste spremni. Ne dozvolite sebi da Vas osjećaj odgovornosti ili pritisak da to što prije učinite stave u položaj na koji niste spremni. Takav razgovor može biti kontraproduktivan i da dijete, i za Vas.

  2. Kada su u pitanju ratovi i stradanja, nemoguće je isključiti emocije - ljudi smo i prirodno je da ovakvi događaji utiču na sve nas. U nekim pričama prepoznamo i svoj život i iskustvo i identifikujemo se sa njima, te ih doživimo još snažnije. Ipak, osjećanja su jedno a mišljenje je sasvim drugo. Kao da tragičnost samih događaja nije dovoljna, dezinformacije, ali i nemogućnost objektivnog izvještavanja, dodatno otežavaju situaciju. Dakle, događaje definiramo kao zločine protiv nedužnih civila. Još važnije, sadržaje iz medija bi trebali minimizirati, kako za vašu, tako i za dobrobit djece.

  3. Dobar početak je pitati djecu šta znaju i kako se osjećaju. To je dobra polazna tačka za dalji tok razgovora. Omogućite im prostor za postavljanje pitanja. Ukoliko ne znate dati odgovor na neko pitanje, zapišite ga i iskreno recite da niste sigurni kako odgovoriti na to pitanje. Držati se provjerenih informacija, bez ulazaka u pretpostavke i davanje vlastitih teorija. Također, vodite računa da previše ne objašnjavate situaciju i ne ulazite u previše detalja jer to može bespotrebno povećati anksioznost.

  4. Vodite računa o djetetovom uzrastu. Mlađa djeca možda ne razumiju šta znači sukob ili rat i zahtijevaju objašnjenje primjereno uzrastu. Mlađa djeca mogu biti zadovoljna samo razumijevanjem da se ponekad zemlje svađaju. Stariju djecu će često više brinuti razgovori o ratu jer imaju tendenciju da bolje razumiju opasnosti od mlađe djece.

  5. Fokus staviti na dječija osjećanja, brige i pitanja te im dati do znanja da su nemir, zabrinutost, strah (ukoliko ih osjećaju) prirodni. Kada djeci pružimo priliku za otvoren i iskren razgovor o stvarima koje ih brinu, na taj način budimo u njima olakšanje i osjećaj sigurnosti.

  6. Podsjetite djecu da ratovi nisu njihovi problemi za rješavanje. Ne trebaju se osećaju krivim što se igraju, viđaju svoje prijatelje i rade stvari koje ih čine sretnima.

  7. Podržite djecu koja žele pomoći i dati svoj doprinos. Djeca koja imaju priliku pomoći onima koji su pogođeni sukobom mogu se osjećati kao da su dio rješenja. Djeca mogu kreirati akcije prikupljanja sredstava pomoći, slati pisma podrške ili crteže koji pozivaju na mir.

  8. Razgovor ide do mjere do koje oni žele, dokle vidite da postoji komunikacija, bez prisile i prozivanja djece da izraze svoje mišljenje, ukoliko nisu spremni za to.


“Ako želite okončati rat, onda umjesto da šaljete oružje, šaljite knjige. Umjesto da šaljete rezervoare, pošaljite olovke. Umjesto da šaljete vojnike, pošaljite učitelje.” - Malala Yousafzai

29 views0 comments

Comments


bottom of page